REHABILITACIJA/EDUKACIJA

rehabilitacijska audiologija

O autoru
mentorstva
Posjete:
 

Prof.dr.sc. Husnija Hasanbegović

Kada se osobe sastaju bez ikakve koristi za "sebe", primjeti se radost, oduševljenje i sreća zbog susreta i sretanja. Ako jedna od tih osoba ima bilo kakvu želju za nekom koristi, pa bilo to i sitno sopstvena, primjeti se napetost i neugoda u sastajanju koje se završava patnjom. Ako se osobe sastaju zbog obostrane koristi, primjete se najsuptilniji oblici pretvaranja napetosti u radost susreta, što se često naziva "učtivo ponašanje". Rastanci su srdačni kao i sastanci, ali svako odlazi u svojoj patnji.

(primjećuju samo rijetki)

U svakom čovjeku postoje dva "JA". Jedno "JA" koje misli da je "JA" i jedno "JA" koje zna da "JA" misli da je "JA".

Najdublji nivo svijesti čovjeka je svijest o postojanju (JA JESAM). Ja nemam život, JA SAM ŽIVOT. Meni ne treba ljubav, JA SAM LJUBAV. Samoljubivost ne postoji kod ljubavi. Meni ne treba samopoštovanje, JA SAM POŠTOVANJE. Ne možeš poštovati poštovanje. Ljubavi ne treba ljubav, ona je LJUBAV. Ljubav je radost u predavanju. Ljubavi je možda potrebno da ponekad vidi mržnju, zavist, ljutnju, ljubomoru, posesivnost, razdražljivost, tugu, patnju i nesreću, da bi se SAMOPOTVRĐIVALA u radosti i sreći.

SREDIŠTA MIŠLJENJA

Na putu razvoja središta svijesti koja se razvijaju akumulacijom znanja, a koja su iznad dubokih središta želja, svaki čovjek mora dosegnuti do središta misaonih formi. Da li se cijeni mišljenje ljudi? Da li se cijeni znanje? Da li se sa dovoljno pažnje sluša ljudski govor preko kojega se mišljenje odražava? Da li se obraća dovoljno pozornosti šta neko govori ili se više obraća pozornosti kako neko govori? Često se može čuti konstatacija „Baš je lijepo govorio“; „Održao je lijep govor“. Šta je to lijepo u govoru? Za odgovor na to pitanje bilo bi potrebno ispitati mišljenja ljudi, a kako to izvesti, ako se ne cijene mišljenja ljudi. Ljudi se već odavno ne drže za riječ. Možda bi ispitivanje ljudskog mišljenja bilo dovoljno zabavno da bi čovjek poželio provesti život sa fokusom na takve aktivnosti, ali da li je moguće da to radi bez pomoći saradnika, ako svaka saradnja završava ne saradnjom. Ispitujući mišljenja ljudi, saradnici bi se brzo posvađali oko mišljenja ljudi. Međutim, postoje i ljudi koji znaju napraviti prelaz iz znanja u mišljenje i iz mišljenja u znanje, ali kako pronaći te ljude da bi došao do njihovog mišljenja bez saradnje, kada oni ne sarađuju da se ne bi svađali. Mnogima je teško sarađivati sa ljudima bistrog, otvorenog i britkog jezika čiji govor pogađa suštinu, pogađa znanje i otvara istine, sakrivene u tim mračnim bunarima koji se zovu ljudi i u kojima svaki bačeni kamenčić odzvanja i uznemirava stisnute tajne u dubokim izvorima sa kojih se napajaju i miruju u kamenju zidanom. Ti jednostavni ljudi su uglavnom omraženi i ne mogu se podnijeti od bunarskih tmina.
Svjesni te situacione međuljudske razmjene, oni pokušavaju da se izluče iz svoje jednostavnosti, znanja i slobode. Da li je to zbog mišljenja? Jednostavnog mišljenja. Da li je mišljenje uopće jednostavno ili komplikovano? Svaki pokušaj odgovora na ovo pitanje dodatno uzburka puteve traganja za bilo kakvim odgovorima koji se ne mogu riješiti upotrebom pojma instikt, kao što ljudi odgovaraju na pitanje: „Kako mačka koja nije učila plivati pliva?“ – instiktivno, ne ulazeći u dublji misaoni proces u vezi iskazane ove pojmovne gluposti. Glupost. Niti jedna glupost nije glupost ako se podudara sa drugom iskazanom gluposti. Svako mišljenje je glupost ako ne rezultira nekoj korisnosti, kao što je korisno znanje mačke da pliva i koja nema nikakvo mišljenje o toj aktivnosti. Ljudsko mišljenje o instiktivnoj sposobnosti mačke da pliva je glupavo, osim u slučajevima kada je potrebno djetetu objasniti tu sposobnost životinje koja ima instikt. Sa tom riječju se završava znanje o životinjskom plivanju a djetetu je ukorijenjena misao o toj životinjskoj aktivnosti. Kad god dijete vidi neku životinju da pliva, na pitanje kako? pomisao je jednostavna – instiktivno.  Da li se pitanje: „Zašto pijetao skače na kokošku i pri tome je kljuca po glavi“, može riješiti upotrebom pojma instikt?. Ko zna kakva se misaona aktivnost razvija kod djece posmatrajući uobičajenu produktivnu aktivnost ovih pernatih životinja? Na postavljeno pitanje ljudima koji su između četrdesete i pedesete: „Zašto nemaju sijedih vlasi na glavi?“, kao po nekom pravilu se pojavljuje jednostavna misao – genetika. Na postavljeno pitanje ljudima koji su između četrdesete i pedesete „Zašto su tako rano osijedili?“, pojavljuju se vrlo čudni odgovori kao npr. „I voćke beharaju“. Jednostavna misao, ko to zna odakle je došla, na čemu je temeljena, kada će biti potisnuta i zbog čega se komplikuje? Može li misao biti bistra ili mutna, slična vodi? Bistra i brza voda, prolazeći kroz stjenovite klance vječito pjenuša, mutna, mirna ili stajaća barska voda ne pjenuša. Može li se ovo mišljenje povezati sa sijedim vlasima i da mu dodamo epitet komplikovane misli? Možda je ova misao bez smisla. Zašto bi bila neka misao bez smisla ako mora biti smislena? Ljudi se ne znaju izlučiti iz mišljenja i previše su intimni sa tim misaonim procesima da jedva čekaju da zaspe i prekinu te intimnosti, ali sa svakim buđenjem obnavljaju te intimne odnose sa samim sobom koji kao po nekom strogo određenom pravilu predugo traju. Koliko će trajati neka misao, zavisi od tog intimnog procesa koji kao zebra predstavlja prelaz iz jedne ulice u drugu. Prelazak iz jedne ulice u drugu ulicu izaziva promjenu položaja tijela, ali i promjenu percepcije koja stimulira novu misao. Koliko je misao vezana jedna za drugu u svojim prelaznim vremenskim intervalima nova je misao koja zahtjeva koncentraciju i sjećanja. Svaki pokušaj izolacije trenutka tog prelaza iz misli u novu misao je bezuspješan. Moguće je prisjetiti se neke misli iz prošlog vremena, ali nikada u istom, autentičnom obliku. Da bi na neki način kontrolirao svoj misaoni proces, čovjek je osmislio jezički zapis. Pomisao kao što je: „Moja košulja je čista!“ je zapis mišljenja, ali to više nije misao o košulji, nije misao o čistoći niti o prisvojnom glagolskom obliku, već pokušaj kontrole misaonog toka što se može pripisati svijesti.

Najdublji nivo svijesti čovjeka je svijest o postojanju (JA JESAM). Ja nemam život, JA SAM ŽIVOT. Meni ne treba ljubav, JA SAM LJUBAV. Samoljubivost ne postoji kod ljubavi. Meni ne treba samopoštovanje, JA SAM POŠTOVANJE. Ne možeš poštovati poštovanje. Ljubavi ne treba ljubav, ona je LJUBAV. Ljubav je radost u predavanju. Ljubavi je možda potrebno da ponekad vidi mržnju, zavist, ljutnju, ljubomoru, posesivnost, razdražljivost, tugu, patnju i nesreću, da bi se SAMOPOTVRĐIVALA u radosti i sreći.

U svakom čovjeku postoje dva "JA". Jedno "JA" koje misli da je "JA" i jedno "JA" koje zna da "JA" misli da je "JA".

R A Z U M

Učenici (studenti)

NAUČITE LI da za sve osobne uspjehe ili neuspjehe, bilo šta što vam se događa, nikada ne okrivljujete druge nego sebe, moći ćete se korigovati, popravljati položaj i dobiti šansu da sve krene nabolje;

NAUČITE LI da za sve što se događa u društvenom okruženju, ne tražite krivca, dobićete vremena za učenje, te će vam također sve krenuti nabolje;

NAUČITE LI da nikada i nizašto ne okrivljujete nikoga, uključujujući i sebe, doći ćete na razinu RAZUMA-razumijevanja.

U suprotnom, gubite status učenika i živite u zabludi i lažima.

Teorija rezonancijske rehabilitacije

27.06.2012.

Učenici (studenti), postavio sam teoriju koja bi potvrđivanjem riješila mnogobrojne probleme u ovoj složenoj oblasti. Teorija se može potvrditi eksperimentalno, ali za sada je u BiH to nemoguća misija. Zbog toga studiozno pročitajte teoriju, te ako budete u prilici boraviti u nekoj od razvijenih zemalja i na njihovim znanstvenim ili stručnim institucijama, nemojte je smetnuti s uma.

Procesi slušanja zvukova i govora još uvijek nisu dovoljno razjašnjeni, tako da se rehabilitacijska audiologija kontinuirano nalazi u praktičnim problemima slušne i govorne stimulacije kod teško nagluhe djece. Slušni uspjesi kod djece sa ugrađenim kohlearnim aparatom, možda upućuju na problem rezonancije a ne problem oštećenih nervnih stanica kod gluhe djece kao što se to danas tvrdi. Fizičke osobine zvuka su u dovolnoj mjeri istražene. Današnja znanost u ovoj oblasti se oslanja na kvantitativne zvučne karakteristike: frekvenciju i intenzitet, a boju i trajanje slušnog doživljaja pripisuju kvalitativnim karakteristikama zvuka. Sa gledišta fizike zvučni talas ima frekvenciju, amplitudu, energiju i intenzitet, dok su visina i jačina psihološke dimenzije osjećanja čujnosti (Woodworth, 1938). Na osnovu kvantitativnih karakteristika zvuka, moguće je vršiti različite proračune i dokaze o ponašanju zvučnih talasa u objektivnoj stvarnosti. Ipak dosadašnje poznate karakteristike zvuka ne daju dovoljno obrazloženja u razumijevanju složenih zvučnih doživljaja kod čovjeka ali i drugih bića. Moguće je da rješenja slušnog doživljaja zvuka ne treba tražiti u elektroakustičkim odgovorima  pojedinih vlakana slušnog živca u širokom rasponu frekvencija i intenziteta koje je opisao Moore, 1986. Vjerovatno zvuk ima i latentnih, neotkrivenih karakteristika koje su na neki način odgovorne za prepoznavanje slušnog utiska. Pojedini istraživači su uočili ovaj problem te je bilo više pokušaja ispitivanja rezonantne karakteristike bazilarne membrane i predloženih psiholoških dimenzija kao što su: prostornost, gustina, svjetlina i vokalnost. Teorijski, ako uvedemo neku novu nepoznatu zvučnu karakteristiku, dovoljno je 10 a ne 20 000 ili kod delfina naprimjer 100000 ispravnih nervnih završetaka da bi se sistemom 10 na 10 i u slijedu n na n kombinacija stimulacija ostvarilo slušanje svih zvukova u okruženju. Kod gluhe djece se najvjerovatnije radi o ograničenim mogućnostima psihološkog slušnog utiska na osnovu rezoniraranja, a ne o oštećenjima slušnog nerva. Ovu teoriju je moguće provjeriti eksperimentom u posebnim uvjetima stimulacije. Moguće je da zvuk pri prolasku kroz različite medije osim brzine provodljivosti koja ovisi o gustini medija i boje koja ovisi o rezonatorskim karakteristikama medija odražava i neko novo svojstvo koje se odnosi na kvalitet percepcije. Uvođenjem teorijski nove varijable (slušne karakteristike) koja može imati rezonacijski izvor, otvara se pretpostavka da nervne ćelije kod gluhe djece nisu oštećene. Također, većina gluhe djece može percipirati frekvencije do 500 Hz, što sugerira da nemogućnost slušne percepcije većeg broja titraja zvuka nema veze sa neuralnim aktivnostima nego o psihološkom neprepoznavanju zvuka koji je neuralno registriran, a koja mogu biti transmisijke prirode kao i rezonancijskim karakteristikama pužnice, uključujući i mogućnost linfnog uticaja u provođenju zvuka. Obzirom da se i cohlearni imlantat ponaša kao rezonator koji zaobilazi vazdušnu provodljivost zvuka, nameće se pretpostavka da bi premoštavanjem zvuka do pužnice i kroz odgovarajući tečni medij bila postignuta nepoznata rezonatorska karakteristika zvuka koja bi kod gluhe djece rezultirala kvalitetnije slušanje govornih elemenata bez obzira na frekvenciju akustičkog podražaja. Po ovoj teoriji, gluhu djecu bi uspješnije podučavali govoru pod vodom. Rezonatorske karakteristike se ne mogu opisati samo bojom zvuka, a problem slušanja je prisutan kod svakog čovjeka. Primjeri dijeteta koje ne sluša učiteljicu u razredu, pojava razdražljivosti, umirivanja ili različitih vrsta uzbuđenja prilikom različitih vrsta zvučnih stimulacija,  reakcije su koje se općenito ne mogu pripisati frekvenciji, amplitudi i energiji zvuka, već skrivenim nepoznatim karakteristikama rezoniranja zvuka. Najbolji primjer za komparaciju percepcije zvuka u različitim uvjetima su delfini i slijepi miševi koji imaju približno jednake mogućnosti percepcije visokih frekvencija. Obje životinje upotrebljavaju sistem eho lokacije i percipiraju veoma veliki broj frekvencija u sekundi u odnosu na mogućnost neuralne kapacitencije impulsne provodljivosti. Delfini imaju mogućnost ultrazvučne percepcije do 100 000 Hz koju ostvaruju u vodi, ali su slušno sposobni producirati i percipirati zvukove nižih frekvencija u vodi i izvan vode, dok slijepi miševi koji neznaju plivati uspješno love po površini vode, vjerovatno koristeći njenu rezonatorsku karakteristiku prilikom odbijanja zvuka od njene plohe. Dosadašnje teorije slušanja ne daju prave odgovore terapeutima u slušnoj rehabilitaciji.
Teorija rezonancije, poznatija kao teorija mjesta koju je postavio Helmholtz 1857, pretpostavlja da uho djeluje kao tuned rezonator i da je svaki položaj bazilarne membrane povezan sa karakterističnom frekvencijom koja izdvaja spektralnu zastupljenost dolaznih zvukova, mapira ih i prevodi putem slušnog živca i moždanog debla do slušne kore. Teorija frekvencije, koja datira iz 1865 (Rinne) i 1886 (Rutherford), pretpostavlja da se valni oblik zvuka pretvara u fluktaciju napona i izravno kodira po obrascu otpuštanja kroz slušni živac. Ova teorija pretpostavlja da slušni nervi imaju sposobnost provođenja električnih impulsa koliko je frekvencijski slušni opseg (Gulick, 1971). Teorija (The Volley Theory) pijeska koja kombinira elemente teorije mjesta i teorije frekvencija, kao i Teorija putujućeg vala (The travelling wave theory) ne mogu objasniti činjenicu koja se događa u rehabilitacijskoj praksi, da neka djeca koja audiometrijskoj dijagnostici imaju teža oštećenja sluha pokazuju bolje slušnu diskriminaciju govornog podražaja od djece koja imaju znatno bolje ostatke sluha.

Literatura:
Gulick, W.L (1971) Hearing: pshysiology and psychophysics,Oxford niversity Press. New York
Moore, B.C.J. (1986) Frequency selectivity in hearing, London, Academic Press.
Rutherford W. (1886) A New Theory of Hearing,  J Anat Physiol. 1886 October; 21(Pt 1): 166–168. (http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC1288671/)
Woodworth, R. S (1938) Eksperimental Psychology, Naučna knjiga Beograd.

 

03.3.2012.

"Uvod u rehabilitacijsku audiologiju"

(Odlukom Broj: 03-281-8.2/10 Senat Univerziteta u Tuzli je odobrio upotrebu knjige, kao udžbeničku literaturu na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu)

Udžbenik „Uvod u rehabilitacijsku audiologiju“ pruža mogućnost usvajanja osnovnih znanja o vrlo širokom djelovanju u struci koja artikulira rad sa osobama s oštećenim sluhom. Neophodna je studentima Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, logopedima i audiorehabilitatorima, ali knjiga može biti i informator stručnjacima drugih usmjerenja, koji imaju određene vrste kontakta sa osobama s oštećenim sluhom (ljekarima, psiholozima, nastavnicima i sl.), te može poslužiti kao podsjetnik za stručnjake u praksi. Također, može služiti i kao priručnik roditeljima koji imaju djecu s oštećenim sluhom, kako bi lakše razumjeli stanje u kojem se našlo njihovo dijete, te na taj način pristupili pronalaženju puteva za prilagođavanje, kako djeteta tako i cijele porodice, tom stanju.
Knjiga je napisana u osam poglavlja. Prvo poglavlje objašnjava stručnu disciplinu kroz predmet i njeno djelovanje; Drugo poglavlje artikuliše anatomiju i fiziologiju slušnog organa, koja je opisana na jednostavan i nemedicinski način; U trećem poglavlju su opisana oštećenja sluha i njihove posljedice; Četvrto poglavlje se bavi osnovama dijagnostičkih procedura koje je podijeljeno na dva dijela, u kojima su, u prvom dijelu, navedene procjene stanja čujenja i slušanja, procjene govornog i jezičkog statusa i drugih oblika komunikacije, a u drugom, procjene osnovnih psiholoških karakteristika; Peto poglavlje opisuje slušna pomagala i njihovu primjenu; Šesto poglavlje objašnjava govor i jezik kao sredstvo komunikacije koje se preferira u rehabilitaciji, te jezičke zakonomjernosti koje vladaju u radu sa slušno oštećenom populacijom; Sedmo poglavlje opisuje tretmanske postupke, a osmo poglavlje daje značaj porodici djeteta s oštećenim sluhom, te objašnjava njenu ulogu u rehabilitaciji i socijalizaciji.

Sistemi komunikacije u edukacijskoj rehabilitaciji

 

(Odlukom Broj: 03-142-11.1/14 Senat Univerziteta u Tuzli je odobrio upotrebu knjige, kao udžbeničku literaturu na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu)

 

Knjiga Sistemi komunikacije u edukaciji i rehabilitaciji, namijenjena je studentima, koji u svojim budućim složenim zanimanjima, trebaju primjenjivati teorijska saznanja o sistemu i sistemskom pristupu kroz obrazovanje i rehabilitacijske seanse. Najviše može koristiti diplomiranim stručnjacima za edukaciju i rehabilitaciju, kao i drugim akterima koji učestvuju u odgoju i obrazovanju djece sa smetnjama u razvoju, čija je komunikacijska sposobnost na bilo koji način umanjena. Rukopis ima mnogo nedostataka i ograničenja u odnosu na neiscrpnost teme i neiscrpnost literature koja ovu temu obrađuje, ali je osnovni cilj pružiti čitaocu više znanja o klasifikacionim elementima komunikacijskih sistema, na koje nije obraćao dovoljno pozornosti, a koji su važni za upravljanje tim sistemima kroz uvođenje kibernetičkih modela u komunikaciju. Knjiga može poslužiti i kao motiv za izgrađivanje po potrebi određenih sistema komunikacije koji su primjenjivi samo u izuzetnim okolnostima, koji su nepostojani, ali trenutno korisni u saznajnim procesima: djeci, štićenicima, klijentima ili respodentima u komunikacijskim interakcijama. Suštinska razlika ove knjige u odnosu na sve druge knjige koje artikuliraju komunikaciju je u tome, što se u ovoj knjizi komunikacija podredila sistemu elemenata i sistemskoj analizi tih elemenata koji imaju pojmovne klasifikacione veličine, opisane kroz kauzalne odnose edukacije i rehabilitacije.

 

 

Dosadašnja izdanja knjiga

Rječnik za gluhe (2002)

(klikni)

Ilmihal za gluhe (2005)

(klikni)

Ilmihal za slijepe (2006)

(klikni)

Uvod u rehabilitaciju slušanja i govora (2009) - udžbenik

(klikni)

Uvod u rehabilitacijsku audiologiju (2010) - udžbenik

(klikni)

Bilingvalni pojmovnik (2011) - knjiga

(klikni)

Sistemi komunikacije u edukacijskoj rehabilitaciji (2014) - udžbenik

Zahvaljujem na zahvali

27.09.2011.

 

 

BILINGVALNI POJMOVNIK

27.07.2011.

Izašla je iz štampe knjiga "Bilingvalni pojmovnik".

 

KOMUNIKACIJA BUDUĆNOSTI

07.07.2011.

Tehnološki razvoj je u posljednje dvije decenije unaprijedio komunikaciju među ljudima, tako da je i ona postala globalna snaga. Sve je dostupno svima, tajne i privatnost su postale historija, a transparentnost postaje ključ uspjeha pojedinca i društva. Na osnovu nove-globalne komunikacije svi profitiraju, velike korporacije kroz novac, a korisnici kroz informacije. Ovakva ekspanzija informacija razvija novo znanje koje je vijekovima bilo ne otkriveno, a to je mogućnost ostvarivanja mentalnog kontakta sa poznanicima. U narednih 30-40 godina, biti će otkrivena metodologija komuniciranja na osnovu mentalnih konekcija. Tada će velike korporacije i informativne tehnologije padati do potpune beskorisnosti, a jačaće učiteljsko zanimanje, jer će se pojaviti učitelji koji će podučavati korisnike načinima uspostave komunikacije na daljinu putem mentalnih poruka. U početku će biti moguće razmjijeniti osnovne informacije, a vremenom će ljudi naučiti razgovarati bez upotrebe mašina.

07.05.2011.

Primijenjena lingvistika

Moderan i poslovan svijet prepoznaje vrijednosti učenja

Na INTERNACIONALNOM BURCH UNIVERZITETU u Sarajevu 5 i 6 Maja 2011. godine, održana je naučna konferencija pod naslovom „Inernational Conference on Foreign Language Teaching and Applied Linguistics-Linguistics and Cultural Diversity within Learning Communities CROSS-CULTURAL AND TRANS-NATIONAL PERSPECTIVES“

Nakon upućenog poziva za učešće na ovoj konferenciji, prezentiran je i rad pod naslovom „Letter transformation at linguistic understanding of deaf people“. Zainteresirani mogu snimiti ovaj rad pod linkom „objavljeni radovi“.

 

 

NE/POŽELJNA KLASIFIKACIJA ŽIVOTNOG CIKLUSA

 

 

Klikni i snimi klasifikaciju

 

27.1.2011.

GLUHOĆA I SLJEPOĆA KAO UNIVERZALNA KUR'ANSKA PORUKA I POUKA

 

Klikni i snimi članak

07.12.2010.

"Odabrana poslanica iz Biblije: 1:23"

Ja sam razum i moja je sila.
Ja ljubim one koji mene ljube, i koji me dobro traže nalaze me.
U mene je bogatstvo i slava, postojano dobro i pravda.
Putem pravednim hodim, posred staza pravice.
Da onima koji me ljube dam ono što jest, i riznice njihove da napunim.
Prije vijekova postavljen sam, prije početka, prije postojanja zemlje.
Kad još ne bijaše bezdana, rodio sam se, kad još ne bijaše izvora obilatih vodom
.

10.10.2010.

PROJEKAT

Tim naučnika (tri doktora i dva magistra) sa Univerziteta u Tuzli, pod rukovodstvom dr.sc.Husnije Hasanbegović, uspješno je realizirala Projekat pod naslovom „Edukativni i socijalno-pravni položaj (status) gluhih osoba u BiH”, koji je finansiran od strane Federalanog ministarstva obrazovanja i nauke, kao Projekat od važnosti za FBiH. Naučni tim je za period od 40 godina, izvršio retrospektivnu analizu i evaluaciju edukativnog, radnog i socijalnog statusa gluhih osoba, na području Federacije i Republike Srpske, te izvjestio  Federalano ministarstvo obrazovanja i nauke u vezi sa rezultatima naučnog istraživanja i konkretnim prijedlozima mjera za riješavanje postavljenog problema istraživanja u društvu, kada je u pitanju predmetna populacija.
Rezultati istraživanja ukazuju, da se u BiH profesionalna rehabilitacija gluhe djece u proteklih 40 godina, ili nije temeljila na postulatima znanja u vezi sa karakteristikama ove populacije, ili je u pitanju očigledna nebriga resornih ministarstava, a na što ukazuje njihov radni status i izrazito niska razina socijalnog položaja. Prema ovom istraživanju, oko 95% gluhih lica je na evidencijama za zapošljavanje i na teret društvene zajednice, čime država gubi ogromne količine novca, jer se radi o populaciji koja je mentalno zdrava i radno sposobna.

 

 

 

 

Uvid u rezultate projekta, moguće je dobiti u uredu za NiR ERFa.

 

Important

If you want to find out some characteristics of programmed font deaf&writting and software for speech and language learning please visit link objavljena djela

If you have any comments or critics contact me by mail

 

12.07.2010.

Zahvala firmi Widex d.o.o. Sarajevo

Uskoro izlazi iz štampe udžbenik “Uvod u rehabilitacijsku audiologiju”, koji je pogodan za naobrazbu iz dijagnostike oštećenja sluha i rehabilitacije osoba oštećena sluha. Štampu ovog udžbenika potpomogla je firma Widex d.o.o. Sarajevo, koja je osnovana 2000. godine, uz saradnju sa danskom kompanijom Widex A/S. Firma Widex slušni aparati d.o.o je oslonjena na zdravsvenu ustanovu Poliklinika ORL dr Gežo, koja svojim specijalističkim uslugama daje poseban akcent kvalitetu usluge i profesionalnom shvatanju problema sluha i slušne protetike, kroz prihvatljivu cijenu najkvalitetnijih slušnih sistema u svijetu, te kvalitetan, sveobuhvatan i brz servis.

U ime studenata koji će sticati znanja iz ove knjige, i u svoje ime, srdačno zahvaljujemo na pomoći firmi Widex d.o.o. Sarajevo.

 

 

 

19.4.2010.

NOMINACIJA ZA SVJETSKU NAGRADU

Svjetsko Kulturno Vijeće (The World Cultural Council-WCC Awards), istaknutim pojedincima dodjeljuje svjetsku nagradu i priznanje za doprinos u: znanosti (Albert Einstein); obrazovanju (José Vasconcelos) i umjetnosti (Leonardo da Vinci).

U ovu respektabilnu instituciju sa sjedištem u Meksiku, stigla je NOMINACIJA iz Bosne.

da

The José Vasconcelos World Award of Education
has been established as an acknowledgement to those who have the all important labour of teaching the underlying basis of our present civilization.

 

slika_m

The World Cultural Council acknowledges individuals or institutions that have made outstanding achievements in science, education and the arts by granting the Albert Einstein World Award of Science, the José Vasconcelos World Award of Education and the Leonardo da Vinci World Award of Arts to eminent figures whose work has had a significantly positive impact on the cultural legacy of mankind. These prizes are widely recognized in the scientific, educational and arts communities.

The Albert Einstein World Award of Science
was created as a means of recognition for scientists who have accomplished scientific and technological achievements which have brought progress to science and benefit to mankind. It is awarded annually.

The Leonardo da Vinci World Award of Arts
may be conferred upon a renowned artist, sculptor, writer, poet, cinematographer, photographer, architect, musician or other performing artist, whose work constitutes a significant contribution to the artistic legacy of the world.

24.3.2010.

NE/POŽELJNA KLASIFIKACIJA ŽIVOTNOG CIKLUSA

Klasifikaciju sam predstavio u piramidalnom image prostoru, pod kapom Gausove krive (Johann Carl Friedrich Gauß, lat. Carolus Fridericus Gauss (1777-1855), njemački matematičar). Ona je istovremeno nepoželjna i poželjna. Nepoželjna je što je istinita, a istinu većina ljudskog roda teško prihvata, te se može čitalac potražiti na nekoj od stepenica piramide i dobiti negativnu konotaciju kritičnosti prema autoru, ili negativnu samokritičnost koja može biti inhibitorska. Poželjna je što može biti motivirajuća, te navede čitaoca na akciju i da počne da se penje, oslobađajući se limita, koji su mu kroz razne životne situacije nametnuti.

 

 

 

 

 

 

 

Klikni i snimi klasifikaciju

1.1.2010.

ČESTITKA

UZ ČESTITKU, POSJETITELJIMA STRANICE I SVIM LJUDIMA ŽELIM USPJEŠNU NOVU GODINU

 

 

 

 

19.12.2009.

Facebook (netlog)-zmijoreptoidna grupa

(za razumom obdarene)

Šta je to „Veliki prasak“ i šta je to prasnulo u „Velikom prasku“? Šta je to „zemlja“, „voda“ i „vatra“? Dok razmišljate o postavljenim egzistencionalnim pitanjima, otvoriću Vam novo pitanje sa podpitanjima: Šta je to Vaš facebook profil? Zašto se zove knjiga lica? Da li je to samo Vaša fotografija koju svako može da vidi? Da li je to Vaš lik-ličnost koju svako može da snimi? Da li je to igra i zabava u kojoj možete igrati igre, upoznavati nove face, uzgajati voće ili graditi gradove? Mnogo je pitanja a nameće se jedan odgovor. Radi se o profilu, a Vaš profil ste Vi u maksimumu: Vi kroz misao, Vi kroz djelo, Vi kroz ideju, Vi kroz komunikaciju, Vi kroz preslikane komentare, itd. Kome je potreban Vaš profil? Ako lijepo, s molbom, upitate „Salika“, koji putuje na „Velikom talasu“, vrlo spore frekvencije, reći će Vam munjevitim govorom, vrlo brze frekvencije, da se radi o grupaciji zmijolikih reptila stvorenih od „vatre“, koji opstaju, koristeći se u ishrani tvarima oslobođenim od sagorijevanja. Oni su u biti introvertirani ali imaju tendenciju da po nekim karakteristikama postanu „ljudi“, odnosno da im ljudi postanu robovi, što vrlo često i uspijevaju. Obzirom da u čovjeku neprekidno gori „vatra“, uvijek su blizu na svom izvorištu hrane. Temperatura od 36 stepeni, pogoduje im za djelovanje, te vrlo često uđu u čovjeka, neprekidno podgrijavajuci temperaturu za koji stepen više, pa se čovjek prilagođava njihovim principima, njima robuje i zadovoljava se provizornim svijetom. Tako se stvorila relativno velika grupacija ljudi-zmijoreptoida, koja sebe naziva vladajućom grupacijom i ima težnju da preko vatrenih stvorenja i provizornog i iluzornog svijeta, ostvare apsolutnu kontrolu u cilju samozadovoljavanja. Pristalice su u potpunoj kontroli, prostorno, vremenski i djelotvorno, inhibirani su od učenja i razvoja vlastite misli, uzeta im je sva kreativnost, te su postali robovi-radnici bez naknade za rad, ali uz nametnutu okupaciju zadržavaju veliko zadovoljstvo služenja. Ova grupacija ima i svoja ograničenja, sporo uče, sporo apstrahuju ljudske kapacitencije, učenje ih zbunjuje, stvara im konfuziju, gube kontrolu, zbog toga okupiraju uglavnom prosječno inteligentne ljude ili nadprosječno inteligentne koji imaju tendenciju da vladaju ljudima i resursima, po svaku cijenu.

Zmijoreptoidni ljudi, sa svojom knjgom lica kontroliraju svoje robove, a tako mi znanja, razumom obdareni i učeni, odupiru se kontroli, trpeći ogromne pritiske.

 

 

 

 

 

 

R A Z U M

12.11.2009.

Učenici (studenti)

NAUČITE LI da za sve osobne uspjehe ili neuspjehe, bilo šta što vam se događa, ne okrivljujete druge, nego isključivo sebe, moći ćete se korigovati, popravljati položaj i dobiti šansu da sve krene nabolje;

NAUČITE LI da za sve što se događa u društvenom okruženju, ne tražite krivca, dobićete vremena za učenje, te će vam također sve krenuti nabolje;

NAUČITE LI da nikada i nizašto ne okrivljujete nikoga, uključujujući i sebe, doći ćete na razinu RAZUMA-razumijevanja.

U suprotnom, gubite status učenika i živite u zabludi i lažima.

 

 

Zahvaljujem na zahvalnici

 

 

 

UDŽBENIK "UVOD U REHABILITACIJU SLUŠANJA I GOVORA" SE MOŽE NABAVITI U KNJIŽARI IZDAVAČA DOO "OFF-SET" TUZLA i U UDRUŽENJNJU SURDOAUDIOLOGA SURDOAKTIVA TK.

 

 

 

ŠTA JE N E Z N A NJ E?

26.04.2009.

ZNANJE JE SKUP ČINJENICA, TRAJNO SAČUVANIH U ČOVJEKU, KOJE ČOVJEK MOŽE U KRATKOM VREMENSKOM INTERVALU NA SOPSTVENI ILI NEČIJI ZAHTJEV REPRODUCIRATI, ODNOSNO POKAZATI. SVE OSTALO PRIPADA NEZNANJU, A NEZNANJE JE PRIZNANJE O NEZNANJU. UKOLIKO SE ČOVJEK OSVRNE I OBJEKTIVNO SAGLEDA SVOJ KVANTUM ZNANJA, VIDJEĆE DA JE TO VRLO MALO, SKORO BEZNAČAJNO U ODNOSU NA KVANTUM NEZNANJA, TE ĆE MOĆI VREDNOVATI SAMO SVOJ TRUD, ALI NE I ZNANJE. MEĐUTIM, POSTOJI KOD ČOVJEKA OTVORENI ANIMUZITET PREMA NEZNANJU, TE GA ON NE PRIZNAJE, NAJVJEROVATNIJE JER NEZNANJE REZULTIRA NEUSPJEHU.

Često se susrećući sa vlastitim i tuđim neznanjima u traganju za znanjem, prisjetio sam se iz svojih studentskih dana izreke: "Životinja zna, ali ne zna da zna, a čovjek zna i zna da zna". Ova izreka ima smisla, jer mnoga znanja koja posjeduju životinje nisu rezultat učenja od svojih predaka ili drugih životinja, što se često neopravdano pripisuje instiktima (tako npr. ptica zna sagraditi svoje gnijezdo, a da je pri tome druge ptice ne uče o tome, krave i mačke plivaju bez podučavanja itd.). Čovjek zna da zna, a smatra da životinja ne zna da zna, pa to svoje neznanje o tome pripisuje životinjskom instiktu, te na takav način ne odaje priznanje neznanju, iako, kod čovjeka, malo koje znanje nije rezultat učenja. Čovjek stiče znanje učenjem od predhodnika, osobnim iskustvom i od ljudi iz svog okruženja, a onda ga predaje ljudima u okruženju ili pokoljenjima. Iz navedenog slijedi, da čovjek zna i da ne zna, ali to zbog nekih razloga vrlo teško priznaje, iako je čovjek više učenik nego učitelj.

"UČENIK" - "UČITELJ"

U više navrata, potvrđivao sam svoju tezu o priznanju neznanja, postavljajući svojim ispitanicima konačno pitanje: "Znate li to"?. Nikada nisam dobio odgovor "Ne znam". Uglavnom su odgovori koje sam dobivao: "Znao sam"; "Ne mogu da se sjetim"; "Znao sam, ali sam zaboravio" itd. Iz tih razloga, proveo sam istraživanje na uzorku od 54 ispitanika, putem testiranja sa ponuđenim IZMIŠLJENIM - NEPOSTOJEĆIM tvrdnjama i ponuđenim odgovorima koje su ispitanici trebali da zaokruže pri ponuđenoj izmišljenoj tvrdnji: 1. Znam; 2. Znam ali nisam siguran; 3. Znam ali trnutno ne mogu da se sjetim; 4. Znao sam ali sam zaboravio i 5. Neznam - ujedno i jedini tačan odgovor, te objavljujem rezultate svojih istraživanja, koji ukazuju da su se ispitanici u 99% slučajeva opredjeljivali da ZNAJU ili su znali ali zaboravili odgovore na ponuđene IZMIŠLJENE tvrdnje, te na taj način prikrili svoje NEZNANJE.

MEĐUNARODNA KONFERENCIJA

30.05.2009. Institut za patofiziološke poremećaje i govornu patologiju "Prof.dr. Cvetko Brajović" u Beogradu, organizirao je Međunarodnu Konferenciju pod nazivom:

“MODERN TREATMENT OF CHILDREN WITH SPECIAL NEEDS ”

Na konferenciji sam bio u svojstvu predavača na temu: "Paradigmatični pristup u tretmanu gluhe djece". Kompletan rad se može presnimiti sa linka "objavljena djela". Na koferenciji je bilo 19 izlagača a konferencijska sala je bila puna zainteresiranih za ovu oblast.

Bez razmjene iskustava u znanosti, nema akceleracije znanstvenog razvoja, znanstvene ideje se reduciraju i teže se realiziraju.

 

 

 

 

UDŽBENIK "UVOD U REHABILITACIJU SLUŠANJA I GOVORA"

 

26.01.2009.

UDŽBENIK "UVOD U REHABILITACIJU SLUŠANJA I GOVORA" IZAŠAO JE IZ ŠTAMPE, TE SE MOŽE NABAVITI U KNJIŽARI IZDAVAČA DOO "OFF-SET" TUZLA.

 

 

INDIVIDUUM U PROSTORU I VREMENU

06.11.2008.

Neslućene su mogućnosti individuue u smislu percepcije, razumijevanja i doživljavanja prostora i vremena. Rezultati tih neslućenih razina pripadaju razinama usvojenih znanja. Znanja se razvijaju individualnom progresijom ukupnih kreacija unutar kortikalnih prostora koji se razumijevaju kao dimenzije i imaju fokusnu kreativnu snagu. Znanje u cijelosti može mijenjati doživljaj bitisanja jednako dobro kao svako doživljavanje subjektivne i objektivne stvarnosti. Te kreacije mogu pripadati posebnoj denzitetskoj razini kao rezultat "datih" univerzalnih kreacija od Univerzalnog Kreatora. U odnosu na Frojdovsku koncepciju umne djelatnosti, taj prostor se može pripisati podsvijesti. Ukoliko individuum razvija spiritualnu energiju, tražeći je u svojim "datim" ili urođenim potencijalima i umnim kreacijama, on će ovladati najrazličitijim spoznajama, te će moći zadovoljiti svoju gensku inteligenciju, na koju ne može uticati, a koja neovisno o svijesti individue kreativno komunicira sa umnim silama. Traganjem za vlastitim latentnim sposobnostima, individuua može izaći iz subjektivnog doživljaja prostora i vremena, te zaploviti u prostor i vrijeme kosmičkih denziteta (Husnija Hasanbegović).

OBAVJEŠTAVAM SVOJE KOLEGE I MLADE ZNANSTVENIKE KOJI KORISTE MOJE MENTORSKE ILI RECENZENTSKE USLUGE, DA U LINKU "OBJAVLJENE METODE" MOGU SKINUTI ZNAKOVNI RJEČNIK STRUČNO-NAUČNE REVIZIJE

Završni rad-rukopis, ili dijelove stručnog-naučnog rada, autor daje na pregled mentoru ili recenzentu, radi stručno-naučne revizije. Pri tom postupku, radi lakšeg sporazumijevanja sa autorom, mentor ili recezent se služi uobičajenim ili posebnim-neuobičajenim znacima.

 

II KONGRES BOSANSKOHERCEGOVACKIH NAUČNIKA IZ ZEMLJE I SVIJETA-SARAJEVO, 27-31. AUGUST 2008.

30.08.2008.

Dvije godine nakon održavanja I Kongresa bosanskohercegovačkih naučnika iz zemlje i svijeta, održan je i 2 Kongres, na kojem sam imao usmenu prezentaciju znanstvenog rada pod naslovom "Paradigmatično-pragmatična metoda u razvoju kognitivnih sposobnosti slušno oštećene djece" u okviru Sekcije biomedicinskih nauka, te svojim posjetiteljima, kroz apstrakt na bosanskom i engleskom jeziku, dajem uvid u rad:

APSTRAKT 

U radu su istaknute posljedice oštećenja sluha na kognitivni razvoj slušno oštećene djece, kao i značaj govora i jezika u povećanju saznanja, te uloga paradigmatično-pragmatične metode u spoznajnoj edukaciji i rehabilitaciji. Cilj istraživanja , bio je ispitati uticaj paradigmatično-pragmatične metode na razvoj kognitivnih funkcija, uz pomoć jezičkih prepoznavanja programiranih sadržaja iz objektivne stvarnosti. Za realizaciju postavljenog cilja, korišteni su programi dinamičkih seansi paradigmatično-pragmatične metode u trenažnom postupku. Istraživanja su rađena na uzorku od 66 ispitanika gluhe djece, koji je podijeljen na dva jednaka i homogena subuzorka, od po 33 ispitanika, od kojih je jedan subuzorak činio eksperimentalnu a drugi kontrolnu grupu. Transvenzalnim pristupom, eksperimentalna grupa je stimulirana paradigmatično-pragmatičnom metodom, svakodnevno, u kontuitetu od 14 dana, a kontrolna grupa, standardnim edukacijsko-rehabilitacijskim postupkom. Rezultati spoznajnih postignuća iz objektivne stvarnosti, testirani su baterijom testova za procjenu kognitivnog razvoja (Hasanbegović, 2006). Evaulacija rezultata, i testiranje hipoteze o značajnosti uticaja paradigmatično-pragmatične metode u razvoju kognitivnih sposobnosti slušno oštećene djece, izvršena je znanstvenom analizom promjena, uz pomoć kanoničke diskriminacijske analize , koja je pokazala da se dva subuzorka statistički značajno razlikuju, na razini značajnosti od P=0,00. Hijearhijskom analizom varijanse , ustanovljeno je da su ispitanici eksperimentalne grupe, pokazali bolje rezultate u spoznavanju, kroz prepoznavanje i opisivanje događaja iz objektivne stvarnosti, uz pomoć jezičkog izražavanja. Zakljucak : Kod gluhe djece, u nedostatku auditivnog senzora, u procesima spoznavanja, mozak organizira ostale senzorne modalitete u saznajnu integraciju, koju nazivam „psihološkim prestruktuiranjem“, konstruisao sam paradigmatično-pragmatičnu metodu, koja pomaže integraciju senzorike. Upotrebom ove metode, za 6 puta se povećavaju saznajni procesi kod svih ispitanika, te ova metoda može imati značajne rezultate u edukacijsko rehabilitacijskoj praksi, kod gluhe djece i djece sa ugradenim kohlearnim implantatom.

ABSTRACT 

In this work the consequences of hearing impairment on cognitive development of hearing impaired children are noticed, as well as importance of speech and language in learning, as well as importance of paradigm-pragmatic method in learning education and rehabilitation. Survey target was to examine the influence of paradigm-pragmatic method one development of cognitive functions, by using language recognizing of programmed content form objective reality. For realization of this target, dynamical session programs of paradigm-pragmatic method have been used in training process. Survey has been done with sample of 66 deaf children that has been separated in two equal and homogeny sub-samples, in each of them 33 tested. One sample was experimental and other was control group. By transversal admittance, the experimental group has been stimulated by paradigm-pragmatic method, everyday continually for 14 days, but control group by standard education-rehabilitation procedure. Results of language achievements from objective reality are tested by using battery of tests for estimation of cognitive development (Hasanbegovic, 2006). Evaluation of results and testing the hypothesis of influence importance of paradigm-pragmatic method in development of cognitive abilities at hearing impaired children has been done using scientific analyses of changes, with help of canonic discrimination analyses . By using hierarchy analyses of variance , it has been noticed that experimental group, show better results in learning trough recognizing and describing events from objective reality, using language expression. Conclusion : At deaf children, in less of audio sensors and in processes of learning, the brain organizes other sensual modalities to knowledge integration that I call “Psychological for-structuring”, I have constructed paradigm-pragmatic method that helps sensor integration. By using this method, learning processes are 6 times better at this tested people, also this method can have important results in education-rehabilitation practice, at deaf children and children with CI.

Impresije sa Kongresa:

I nakon ovog Kongresa, učvrstio sam svoje znanje da imam veliko neznanje. Čuo sam jednu izreku od nekog našeg hirurga iz vana o bosancima, a u vezi sa zdravljem, pa je citiram: "Voli bosanac biti operisan u Ljubljani ili Beogradu, nego ozdraviti kod kuće". Izreka je nastala prije ovog rata, valjda. BiH znanstvenici nisu stimulirani za svoj iscrpni rad (edukativni i istraživački), te BiH zvaničnici a i položajni znanstvenici, trebaju da stimulišu razvoj znanosti kroz vlastite potencijale, kojih svakako ima, ulažući novce u institute i znanstvene projekte. I na ovom Kongresu, kao i na prošlom, desilo se predstavljanje naših znanstvenika širom svijeta, te smo imali priliku vidjeti kako oni lijepo žive tamo negdje, gdje to nemaju kome pokazati, a mi smo njima opet pokazali, kako ih možemo lijepo ugostiti, dok su se „domaći“ znanstvenici morali snalaziti uz svoje troškove.

Obavještenje za ucesnike iz inostranstva

 

Obavještenje za ucesnike II Kongresa iz inostranstva - Smještaj
Obavještavamo ucesnike ''Drugog kongresa bosanskohercegovackih naucnika iz zemlje i svijeta''  koji dolaze iz inostranstva da je smještaj (troškovi smještaja i rezervacija u hotelu) za ucesnike Kongresa obezbjeden u periodu od 27.08. do 31.08.2008. godine (maximalno cetiri nocenja), a prema programu Kongresa koji se nalazi na zvanicnim web stranicama Kongresa: http://portal.monks.ba/kongres . Troškove smještaja za period prije i poslije navedenih datuma ucesnici Kongresa snose sami.
ORGANIZACIONI ODBOR

Čestitam svim učesnicima Kongresa na uspjehu u inostranstvu, lijepom druženju i razmjenama znanja. Svojim studentima i mladim znanstvenicima, želim da i dalje streme usvajanju novih znanja, te pokretanju vlastitih projekata, koji će biti osnova za dobrobit budućim generacijama u BiH, jer sve se okreće, kao i ovaj toranj na Avazu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------

PRIZNANJA SU POTREBNA SVAKOM ČOVJEKU

19.06.2008.

UDRUŽENJE GRAĐANA OŠTEĆENOG SLUHA KANTONA SARAJEVO, POVODOM 55 GODINA SVOG POSTOJANJA, UPUTILO MI JE NAOBIČNO PRIZNANJE, SA INTERESANTNIM TEKSTOM: "DA I DALJE NESEBIČNO NOSI RADOST I LJUBAV U SRCU, SA ŽELJOM DA KROZ SVOJ RAD I DJELOVANJE, DIJELI I SA SVIMA".

ZAHVALJUJEM PREDSJEDNIŠTVU UDRUŽENJA, I ONIMA KOJI SU ME PREDLOŽILI ZA OVO PRIZNANJE.

 

 

PROMOCIJA PRIRUČNIKA SLUŠNA POMAGALA

30.05.2008. godine u Kristalnoj dvorani hotela Tuzla, održana je promocija Priručnika "Slušna pomagala" autora: Prof.dr.Fuada Brkića i prof.dr.Nevzete Salihović

Priručnik je neophodan u edukaciji studenata Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, Odsjeka za Logopediju i surdoaudiologiju. Uz sve čestitke autorima za izdavanje ovog djela, preporučujem svojim studentima da pribave ovu za užu profesionalnu opredjeljenost, vrlo važnu literaturu.

Izvod iz recenzije:

PRIRUČNIKA

„SLUŠNA POMAGALA“

Razvojna ekspanzija, industrijalizacija i tehnokratizacija čovječanstva, neminovno povećava buku i druge štetne posljedice na sluh. Zatim, različite bolesti, infekcije, povrede, nasljedni faktori i drugi poznati i nepoznati uzroci, kontinuirano djeluju na čovjeka, izazivajući različita oštećenja sluha. Oštećenja sluha se javljaju vrlo često i to u različitim vrstama i stupnjevima, na kontinuumu od sasvim blagih, do vrlo teških nagluhosti, a nerijetko i gluhoća. Obzirom na složenost organa sluha i njegove mogućnosti prijema zvučnih podražaja iz objektivne stvarnosti, oštećenje sluha poprima karakteristike koje su najcešce vezane za subjektivni doživljaj slušanja „unikuma“, tj. vezane su iskljucivo za pojedinu osobu koja je oštećenje pretrpjela. To je razlog zbog čega svaka osoba sa slušnim oštećenjem, zahtjeva i posebno prilagodavanje slušnog pomagala, isključivo u odnosu na karakter slušne oštećenosti te osobe, odnosno, ne može koristiti bilo koje slušno pomagalo. Broj osoba u svim životnim dobima koje imaju potrebu za slušnim pomagalom, sve više raste. Slušno pomagalo je elektronski uređaj koji pojačava zvuk, te na taj način olakšava slušanje osobi koja je pretrpjela određenu vrstu oštećenja sluha. Takvoj osobi je potrebno „odrediti“ adekvatno slušno pomagalo u odnosu na specificne karakteristike oštećenja, te to pomagalo prilagoditi frekvencijskoj karakteristici, odnosno slušnim mogućnostima osobe koja je pretrpjela oštećenje. Nove tehnologije u razvoju slušnih pomagala posljednjih decenija, značajno su doprinijele boljoj slušno-govornoj komunikaciji osoba s oštećenjem sluha, te na taj način doprinijele poboljšanju kvaliteta života tih osoba. Obzirom da se radi o visoko softificiranoj aparaturi, za njeno korištenje, održavanje i prilagodavanje, potrebna su i adekvatna znanja. Priručnik „Slušna pomagala“ prvenstveno je namijenjen studentima Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, Odsjeka Logopedija i surdoaudiologija, kojima su ta znanja vezana za užu profesionalnu usmjerenost u rehabilitaciji slušanja i govora, ali Priručnik svakako može poslužiti i drugim osobama, koje na bilo koji način ostvaruju kontakte sa slušno oštećenim osobama. Priručnik „Slušna pomagala“ može poslužiti korisnicima slušnih pomagala, ali i roditeljima i bližoj familiji, ukoliko se radi o maloj slušno oštećenoj djeci.

Rukopis „Slušna pomagala“ su autor i autorica detaljno razradili, na način da su u prvom dijelu Priručnika, ukratko naveli opće napomene o slušnim aparatima i njihovoj koristi u poboljšanju razumijevanja slušanja i govora, a zatim su kroz posebna poglavlja, naveli precizna objašnjenja o simptomima i dijagnostičkoj proceduri. Opisali su različite vrste slušnih pomagala, način odabira slušnog pomagala, te pomoćne uređaje za slušanje i način njihove upotrebe, kao i upustva i skale, koje služe za evaluaciju učinkovitosti slušnog pomagala u svakodnevnom životu njegovog korisnika.

Dr.sc. Husnija Hasanbegović

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

STUDIJSKA POSJETA INSTITUTU REPUBLIKE SLOVENIJE ZA REHABILITACIJU

 

U periodu od 11.05. do 19.05. 2008. godine pratio sam studente i asistente Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u posjetu Institutu Republike Slovenije, koji se nalazi u Ljubljani i ima svoju ispostavu u Mariboru, te na ovaj način, svojim studentima, čitaocima ovog sajta, prenosim dijelove svojih zapažanja sa tog interesantnog putovanja.

 

 

Institut Republike Slovenije je osnovan 1954 godine. Njegove glavne djelatnosti: su izgradnja programa za cjelovitu medicinsku, psihosocijalnu i radnu rehabilitaciju (cjelovit postupak pomoći pri obnovi tjelesnih, duševnih, društvenih i radnih sposobnosti, s ciljem omogućavanja rehabilitantu najveću osobnu samostalnost, društvenu uključenost i kvalitet života); izrada i opremanje rehabilitacijskih i ortopedskih pomagala i usavršavanje rehabilitacijskog osoblja.

 

 

U Institutu je interdisciplinarnost razvijena, može se slobodno kazati, na vrlo zavidnoj razini. Sve se odvija vrlo profesionalno, uz ravnopravnost svakog pojedinačnog člana tima, koji su u rehabilitaciji podjednako važni, a čine ga: ljekari različitih specijalnosti, fizioterapeuti, radni terapeuti, defektolozi-logopedi, psiholozi, socijalni radnici, protetičari, inžinjeri različitih specijalnosti i dr.

 

 

Studenti, koje sam pratio u ovu studijsku posjetu, pokazali su veliko interesovanje, bili su vrlo transparentni, kritični, imali su šta da nauče, ali su također, kroz svoje diskusije sa osobljem Instituta, pokazali da posjeduju izvanredna znanja, te sam kao Univerzitetski nastavnik, bio ponosan na studente našeg fakulteta.

Naša budućnost je u mladosti, u učenju i znanju. Studenti trebaju imati viziju i jačati poduzetništvo, jer djelo je ono što determiniše razvoj, kako pojedinca, tako i društva u cjelini.

 

 

A GDJE JE BOSNA i HERCEGOVINA ?

 

(Ko to „rola“ po Bosni?)

Putujući sa studentima na Bled (u sklopu ovog studijskog programa), zaustavio sam se kraj trgovine sportske opreme, na čijem izlogu su između ostalog stajale role. Ušao sam u radnju i uljudno pitao trgovca: Koliko koštaju role? Odgovorio mi je da koštaju 160 eura. Upitao sam: Zašto su tako skupe? Trgovac nije odgovorio, ali me je priupitao, odakle dolazim? Rekao sam da dolazim iz Bosne, iz Tuzle, a onda je on opet pitao: „Ko to rola po Bosni“?

 

 

U odnosu na ovo pitanje trgovca, moram reći, da mi je donekle poznat mentalitet Slovenskog naroda, jer sam u bivšoj „kraljevini“ Jugoslaviji, služio vojni rok (JNA), i tamo „rolao“ 15 mjeseci, baš u Ljubljani, Celju i Kranju, i tada, kao devetnaestogodišnjak, bio spreman, iz meni još uvijek nepoznatih „patriotskih“ razloga, za Republiku Sloveniju, i život svoj dati.

 

 

Ipak, Republika Slovenija je prekrasna država i ja je volim, te čitaocima kroz ove fotografije prenosim dijelove prekrasnih Slovenačkih detalja, od Instituta, prekrasnog Prešernovog trga i tromostja u Ljubljani, Mariborskih ulica, Bledskog jezera, do pejzaža.

 

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------

SINTETIZACIJA ZNANOSTI-MAGISTRI ZNANOSTI

10.05.2008.

Članak "Sintetizacija znanosti", napisao sam u promišljanju o svojim prijateljima: Esadu Mahmutović, dipl.surdoaudiologu i Suadinu Strašević, dipl. historičaru, koji su zajedno samnom uz višegodišnja znanstvena razmatranja tražili metodološke odrednice sintentizacije znanosti i konačno uspjeli zaslužnim radom i odricanjem dobiti znanstvenu vizu. Kolega Suadin Strašević će 15.05.2008. braniti svoj magistarski rad univerzalnog značaja, pod naslovom „ Kotarski Šerijatski sud u Tuzli“ na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli, iz oblasti Historije prava, za čiju realizaciju je koristio historijski metod kao jedan od najloženijih znanstvenih metoda. Kolega Esad Mahmutović će 30.05.2008. braniti svoj magistarski rad na temu: „Teorijske i praktične osnove za formiranje bosanskog znakovnog jezika“, na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, iz oblasti Surdoaudiologije, koji je značajan za državu Bosnu i Hercegovinu i cijelu populaciju gluhih i teže nagluhih osoba koji u njoj žive. Za realizaciju postavljenog cilja svog istraživanja, kolega Esad je koristio egzaktne multivarijatne metode u društveno-humanističkim znanostima.

Obzirom da sam od 10.-20. maja službeno odsutan i neću moći prisustvovati odbrani magistarskog rada kolege Suadina Strašević, ovim putem, zajedno sa svojim studentima želim kolegi Suadinu sretan ulazak u svijet znanosti.

 

"SINTETIZACIJA ZNANOSTI"

Znanje i značaj razvoja metoda usvajanja znanja su ključne odrednice u razumijevanju društvenog razvoja. Usvajanje znanja je ljudska potreba, koja se često razumijeva kao globalna proizvodna snaga, jer znanje proizvodi kapital i poboljšava kvalitetu življenja. Međutim i znanje se proizvodi, te ona zemlja koja raspolaže sa vrhunskim znanjima dominira, ima nadmoć nad drugim zemljama i postaje centar moći. Danas se upotrebljava pojam globalizacija, sve je povezano sa internetom i sve se dešava brzo, znanje postaje snaga, moć, ono mijenja strukturu društva, radna snaga se diferencira, i u vezi s tim, javlja se pojam dualizacija rada, a stručnost postaje ključ za svaki uspjeh. Pojam znanja se u širem smislu objašnjava kao određeni skup činjenica, teorija i metoda koji su sakupljeni u određenim tekstovima, ili kao skup stečenih, sakupljenih i sistemski sređenih ideja, spoznaja i prakse, iz određenih područja ili objektivne stvarnosti, a njegova svrha jeste da daje sisteme i pojmovne okvire objašnjenja svega onog što smatramo našim iskustvom. Znanstvenici su ljudi koji sa uspjehom ili bez uspjeha pridodaju znanju u većoj ili manjoj mjeri određene elemente ili ga na neki način sistematiziraju. Globalno, možemo kazati da je znanje jedinstvo istraživanja i izlaganja, otkrića i dokaza, metoda i sistema kojima se služi, a uz znanost i znanje se uvijek vežu pojmovi kao što su: tehnologija i filozofija, koja je u početku bila sintetička znanost, sve je bilo u jednoj znanosti. Postepeno se raspala ta filozofija, pa je danas disciplina koja se bavi pitanjima smisla, početka, traži osnovne ideje, sve je manje kraljica znanosti i konačno, postala je jedan dio znanosti i bavi se totalitetom. Znanost je svakako integrativna, neovisna i neodvojiva sintetička cjelina, bez obzira što se tokom društvenog razvoja cjepkala i danas sve više usitnjava, kako u prirodnim, tako i u društvenim znanostima. Rascjepkavanje znanosti na pojedina područja, oblasti i grane je svakako bilo potrebno, zbog lakšeg studiranja i istraživanja problema koji se uvijek iznova stvaraju u društvenoj stvarnosti. U prirodnim znanostima ne postoje problemi, znanstvenici se uglavnom bave otkrivanjem zakonomjernosti, zakonitosti i zakona koji vladaju u objektivnoj stvarnosti, odnosno u prirodi, kako je to uobičajeno kazati. Problemi su svojstveni samo čovjeku, oni se pojavljuju u njegovom društvenom životu, te ih znanstvenici u društvenim znanostima pokušavaju različitim metodama rješavati, za što je često potrebna multidisciplinarnost, te se ponovo pojavila potreba za integracijom znanosti. Medutim, obzirom da je čovjek neodvojiv od prirode, njen je sastavni, integralni dio, a putevima usvajanja znanja je došao do zavidnog stupnja tehnološkog razvoja, ponovo se nameće potreba za sintetiziranjem znanosti.

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------

29. April 2008.

„Interakcijska nastava-projektni zadaci “

Razvoj savremenih tehnologija povećava mogućnost bržeg dolaženja do informacija a time i bržeg sticanja znanja. Međutim, internet i druga sredstva informiranja odvlače studente od čitanja knjiga, tj. stručne i druge literature koja poboljšava opće obrazovanje, odnosno sintetizaciju znanja. U motivaciji studenata za učenje i pretraživanje literature, čini se najpogodniji model projektne nastave.

Projekt je kompleksan zadatak baziran na interesantnom pitanju ili problemu, koji traži od učenika da postavi, istraži i riješi problem kroz duži vremenski period i donese konačni produkt koji se javno prezentira (Thomas, 2000).

Meyer (2002), u osnovne oblike nastave – uz nastavu u obliku tečaja, slobodni rad, zajedničku nastavu, svrstava i rad na projektu. Ovaj rad je prikladan za samoorganizaciju učenja, kao kooperativni oblik poučavanja i učenja, on dopušta uvježbavanje solidarnog djelovanja, te pruža iskustvo u timskom i grupnom radu. Prema Meyeru, projekt predstavlja zajednički pokušaj nastavnika i učenika da život, učenje i rad povežu tako da se društveno značajan i s interesima sudionika povezan problem, zajednički obradi i dovede do rezultata koji za sudionike ima upotrebnu vrijednost.

Projektna nastava je koncept učenja, u kojem su studenti više ili manje samostalni, ali uz podršku profesora potiču se na aktivno učenje razmišljanjem i zaključivanjem, pri čemu se razvijaju sposobnosti: opažanja, opisivanja, bilježenja, pisanog, usmenog (gestovnog) i grafičkog izražavanja, logičkog zaključivanja, praktičnog izvodenja radova, razlikovanje bitnog od nebitnog i druge slične sposobnosti.

Bolonjski proces zahtijeva interakciju nastavnika i studenata u zajedničkim projektima, gdje se studentima zadaju određene teme kroz seminarske radove. Na fotografijama se vide radne grupe studenata druge godine Odsjeka za Logopediju i surdoaudiologiju, koji zajednički izlažu obrađivane teme. U Edukacijsko-rehabilitacijskoj znanosti, multidisciplinarni i timski pristup rješavanja problema je nezaobilazan.

 

 

 

 

 

 

 

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Bosna između istoka i zapada

Na jednom studijskom putovanju, na dalekom sjeveru, upoznao sam i razmijenio iskustva sa vrlo pametnim i obrazovanim ljudima koji vole knjigu i učenje, te iskoristio priliku da se fotografišem s njima i da ih "bosanski" zagrlim. Sa moje lijeve strane na fotografiji je ugledni gospodin Charles Allan iz Denvera-USA, a sa desne strane je ugledni gospodin Muhammad Saleem-Jalbani, a do njega gospodin Motalleb Miri iz Teherana-Iran. Po stilu oblačenja nije teško zaključiti iz koje je zemlje gospodin Saleem, ali upoznavanje ljudi i njihovih kultura je preduslov za razumijevanje znanstvenih problema iz područja društvenih znanosti.

 

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------

24. Mart 2008.

Gospodine, zvijezda te prati

Jedan veliki „um“ pripada čovjeku Rasimu, na kojeg naiđoh Božijim određenjem, zahvalan Milošću Njegovom, što me Posla da upoznam tog čovjeka, koji me nauči šta zapravo znači transcedentalno u praksi, osjećaj znanja u damarima, u prostoru u kojemu sam slušao tog čovjeka. Čitao sam, čitao, analizirao milijarde iskaza, u većini slučajeva znao motiv, njihovu istinitost, mislio da shvatam „moć uma“, ali nikad do tad ne osjetih toliko pozitivne transcedetalne, metafizičke energije, koja me je ostavila gotovo nijemim pred čovjekom, po Božijem određenju zakovanim za knjigu, koji ne bira literaturu, koji čita sve i iz koga izvire čudna snaga. Nije znao o meni ništa, činilo mi se da me nije dobro ni vidio, a opet stekao sam utisak da me je čekao na vratima svoje kuće. Nakon rukovanja, započeo je Rasim svoj govor rečenicom: „Gospodine, zvijezda te prati“ a onda ušao u moju misao, govorio mojim jezikom, ušao mi čak i u srce, te napravio presjek moje psihološke strukture, na način da me je od svog govora jezom i milinom ispunio. Nakon pola sata razgovora, odlazeći od Rasima, uputio sam često ponavljanu molbu, „Bože, povećaj mi znanje“

 

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------

 

STUDIJSKA POSJETA UNIVERZITETU U BOLONJI

U listu Student br.48. objavljen je tekst u vezi studijske posjete nastavnika sa Univerziteta u Tuzli, Univerzitetu u Bolonji a u sklopu projekta “Skrbništvo i ponovno uključenje maloljetnika s posebnim fizičkim i psihičkim potrebama i promocija poduzetništva u sektoru socijalnih poslova u Bosni i Hercegovini“. U Bolonji je organiziran kongres pod naslovom „Kvaliteta inkluzivne prakse, a zatim je upriličena razmjena iskustava izmedu nastavnika, kroz obilaženje institucija i fakulteta Univerziteta u Bolonji, te obilaženje škola u kojima se provode inkluzivni procesi.

Na slikama se vidi inkluzivni razredi male i odrasle djece sa teškocama u razvoju, takoder velika zainteresiranost studenata za knjige, a na aktualnost ovih problema ukazuje i činjenica da je na kongresu bilo prisutno nekoliko hiljada studenata i stručnjaka. U jednoj školi sam se upustio u igru sa italijanskom djecom. Razgovarali smo, više neverbalno nego verbalno, igrali smo se i kao što se vidi na slici, djeca su me brzo prihvatila kao sebi ravnopravnog partnera u igri.

U jednom od mnogobrojnih muzeja u Bolonji, naišao sam na globus i jedan od prvih iscrtanih zemljopisa iz 16-tog stoljeća, na kojemu je velikim slovima ispisano BOSNA, te sam taj zemljopis i fotografisao.

Svaka razmjena iskustava i učenje unapređuje razvoj u cijelosti, te studentima na ovaj način prenosim dio atmosfere sa Univerziteta u Bolonji.

 

 

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------